Croatie

Loi sur la langue croate

Zakon o hrvatskom jeziku

République de Croatie
2024

Le Parlement croate a adopté, le 26 janvier 2024, la Loi sur la langue croate ("Zakon o hrvatskom jeziku") qui, pour la première fois dans l'histoire, réglemente l'usage officiel et public de la langue croate et en garantit l'entretien systématique et professionnel. Lors du vote, 95 voix ont voté pour, 17 voix contre et 10 députés présents se sont abstenus, alors que 122 des 151 députés présents étaient présents.

Au moment de l'élaboration et de l'adoption de la Loi sur la langue croate, le Parlement reconnaissait et inscrivait dans la législation les faits suivants :

– que la langue croate est l’une des valeurs nationales fondamentales et une composante importante de l’identité nationale croate;
– que toutes les attaques et tentatives passées visant à supprimer la langue croate étaient également des tentatives de dénationalisation et de désintégration du peuple croate;
– que dans le processus de mondialisation il est important de protéger les spécificités nationales;
– que la culture croate fait partie de la culture européenne et que la protection, le soin et le développement de la langue croate sont particulièrement importants pour la préservation du patrimoine culturel croate et européen;
– que la promotion et la protection de la langue croate constituent une obligation et un devoir de toutes les institutions de la vie publique et sociale et de tous les citoyens de la République de Croatie, la présente loi sur l’usage public de la langue croate est promulguée.

DIO PRVI  
OPĆE ODREDBE

Članak 1.
 

Uvodne odredbe


1)
Hrvatski jezik službeni je jezik u Republici Hrvatskoj i jedan od službenih jezika Europske unije.


2) U svojoj je ukupnosti i cjelovitosti hrvatski jezik temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture te se na njemu odvija usmena i pismena komunikacija u javnom životu u Hrvatskoj.


Članak 2


Obuhvat i posebnost hrvatskoga jezika
 

1) Hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik (koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom) u svim svojim funkcionalnim stilovima, jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku ‒ na glagoljici, hrvatskoj ćirilici (bosančici) i latinici (gajici).


2) Posebnost hrvatskoga jezika njegova je trodioba na tri ravnopravna narječja, i to čakavsko, kajkavsko i štokavsko, od kojih je štokavsko odabrano kao osnovica standardnoga jezika.


3) Uz narječja navedena u stavku 2. ovoga članka, sintetizirana formulom ča-kaj-što, hrvatski jezik obuhvaća i njihove idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliškohrvatskoga, gradišćanskohrvatskoga ili karaševskohrvatskoga jezika.


Članak 3


Uporaba hrvatskoga standardnog jezika u međunarodnim kontaktima
 

1) U kontaktima s institucijama Europske unije i u međunarodnim kontaktima Hrvatska se predstavlja na hrvatskome standardnom jeziku i latiničnom pismu (gajici). U opravdanim okolnostima mogu se upotrebljavati i strani jezici.


2) Hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskome standardnom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke europskomu pučkom pravobranitelju (europskom ombudsmanu) te se obraćati institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskome standardnom jeziku i na njemu dobivati odgovor.


Članak 4.
 

Predmet uređenja
 

Ovim se Zakonom utvrđuju osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi hrvatskoga jezika te se osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku.


Članak 5.

Rodno značenje pojmova

 

Izrazi koji se upotrebljavaju u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.


Članak 6.


Područje primjene Zakona

 

1) Ovim se Zakonom potiče uporaba svih idioma hrvatskoga jezika, svih funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika i hrvatskih povijesnih pisama u odgovarajućim prigodama, kao bitnih odrednica nematerijalne kulturne baštine i nasljeđa hrvatskoga naroda, što je osobito važno za njegovo očuvanje, njegovanje i budući razvoj.

 

2) Ovim se Zakonom ne ograničavaju slobode književnoumjetničkoga izražavanja niti se njime regulira privatna komunikacija.

 

3) Ovaj Zakon ne ograničava primjenu ustavnoga zakona kojim se uređuju prava nacionalnih manjina, zakona kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj ni zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj.

 

4) Ovaj Zakon ne ograničava uporabu hrvatske brajice za potrebe slijepih osoba ni primjenu zakona kojim se uređuju hrvatski znakovni jezik i ostali sustavi komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj.

 

5) Ovaj se Zakon ne odnosi na jezik koji se upotrebljava u vjerskim obredima ni na uporabu klasičnih jezika u stručnoj terminologiji.


Članak 7.

 

Skrb o hrvatskom jeziku
 

1) Nacionalni je jezik nematerijalno kulturno dobro te obilježje identiteta i pripadnosti njegovu narodu, ali i nezamjenjivo zajedničko komunikacijsko sredstvo za izražavanje i sporazumijevanje o kojem je potrebno skrbiti se na odgovarajući način.

 

2) Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) dužna je skrbiti se o zaštiti i osiguranju slobode uporabe hrvatskoga jezika, što uključuje osiguranje pravnih temelja za njegovu uporabu i razvoj te promicanje kulture hrvatskoga jezika u službenoj i javnoj uporabi.

PREMIÈRE PARTIE
DISPOSITIONS GÉNÉRALES

Article 1

Dispositions introductives

1) La langue croate est la langue officielle de la République de Croatie et l’une des langues officielles de l’Union européenne.

2) Dans son intégralité et son intégrité, la langue croate est une composante fondamentale de l’identité et de la culture croates, et la communication orale et écrite dans la vie publique en Croatie s’effectue en elle.

Article 2

L'étendue et le caractère unique de la langue croate

1)
La langue croate comprend la langue standard croate (traditionnellement appelée à la fois langue littéraire croate et langue croate) dans tous ses styles fonctionnels, la langue de l'ensemble du patrimoine littéraire de la langue croate - dans les écritures glagolitique, cyrillique croate (Bosančica) et latine (Gajica).

2) Une caractéristique distinctive de la langue croate est sa division en trois variantes dialectales égales : le tchakavien, le kajkavien et le chtokavien, parmi lesquels le chtokavien a été choisi comme base de la langue standard.

3) Outre les variantes énumérées au paragraphe 2 du présent article, synthétisés par la formule tcha-kaj-chto, la langue croate comprend également leurs variantes et les idiomes utilisés par certains Croates à l'étranger, tels que les variantes de Bunjevci et de Boka, le croate de Molise, le croate du Burgenland ou le croate de Karašev.

Article 3

L'emploie de la langue standard croate dans les contacts internationaux

1)
Dans les contacts avec les institutions de l'Union européenne et dans les contacts internationaux, la Croatie emploie la langue croate standard et l'alphabet latin (gajica). Dans des circonstances justifiées, des langues étrangères peuvent également être employées.

2) Les citoyens croates ont le droit de soumettre des requêtes au Parlement européen et des représentations au Médiateur européen dans la langue croate standard, et de s'adresser aux institutions et aux organises consultatifs de l'Union européenne dans la langue croate standard et de recevoir une réponse dans cette langue.

Article 4

Objet du règlement

La présente loi prévoit les règles fondamentales de l’usage officiel et public de la langue croate et garantit un entretien systématique et professionnel de la langue croate.


Article 5

Désignation
des termes en fonction du genre

Les termes employés dans la présente loi, qui ont une appellation de genre, désignent indifféremment les hommes et les femmes.

Article 6

Champ d'application de la loi

1)
La présente loi encourage l’usage de tous les idiomes de la langue croate, de tous les styles fonctionnels de la langue standard croate et des écritures historiques croates dans les occasions appropriées, en tant que déterminants essentiels du patrimoine culturel immatériel et du patrimoine du peuple croate, ce qui est particulièrement important pour sa préservation, son développement et son développement futur.

2) La présente loi ne restreint pas la liberté d’expression littéraire et artistique et ne réglemente pas la communication privée.

3) La présente loi ne restreint pas l’application de la loi constitutionnelle régissant les droits des minorités nationales, de la loi régissant l’utilisation des langues et des écritures des minorités nationales en Croatie, ni de la loi régissant les territoires des comtés, des villes et des municipalités en Croatie.

4) La présente loi ne restreint pas l’utilisation du braille croate pour les besoins des personnes aveugles ni l’application de la loi régissant la langue des signes croate et d’autres systèmes de communication pour les personnes sourdes et sourdes-aveugles en Croatie.

5) La présente loi ne s’applique pas à la langue utilisée dans les cérémonies religieuses ni à l’emploi des langues classiques dans la terminologie professionnelle.

Article 7

Protection de la langue croate

1)
La langue nationale est un bien culturel immatériel et un signe d’identité et d’appartenance à son peuple, mais aussi un moyen de communication commun irremplaçable pour l’expression et la compréhension qui doit être entretenu de manière appropriée.

2) Le gouvernement de la République de Croatie (ci-après : le Gouvernement) est tenu d'assurer la protection et la garantie de la liberté d'usage de la langue croate, ce qui comprend la garantie de la base juridique de son usage et de son développement et la promotion de la culture de la langue croate dans l'usage officiel et public.

DIO DRUGI  

OSNOVNA PRAVILA O SLUŽBENOJ I JAVNOJ UPORABI HRVATSKOGA JEZIKA

Članak 8.

Službena uporaba hrvatskoga jezika

1)
U Hrvatskoj je u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik i latinično pismo (gajica).

2) Na hrvatskome standardnom jeziku odvija se pismena i usmena komunikacija tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, odnosno svih javnopravnih tijela u Hrvatskoj.

3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u specifičnim situacijama mogu se upotrebljavati i lokalni idiomi.

4) Normativni akti, administrativni i drugi službeni dokumenti mogu se donositi i na drugim jezicima samo ako imaju pravovaljanu inačicu na hrvatskome standardnom jeziku.

Članak 9.

Uporaba hrvatskoga standardnog jezika u međunarodnoj suradnji

1) Kada nastupaju u međunarodnom okružju, u službenim i protokolarnim situacijama u kojima je osigurano pismeno i usmeno prevođenje, javnopravna tijela Hrvatske i njihovi zastupnici služe se, u pravilu, hrvatskim standardnim jezikom.

2) U međunarodnoj komunikaciji i pri obavješćivanju međunarodne javnosti strani jezik rabi se prema potrebi.

Članak 10.

Lektori i lektorske usluge

1) Tijela iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona dužna su na hrvatskome standardnom jeziku osigurati jezično uređenje normativnih akata, akata strateškoga planiranja, službenih publikacija i njihovih priloga te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti.

2) Poslove iz stavka 1. ovoga članka tijela državne vlasti i državne uprave osiguravaju zapošljavanjem lektora, a druga javnopravna tijela navedene poslove mogu osigurati i vanjskom lektorskom uslugom.

3) Kako bi se u službenoj uporabi osigurala terminološka ujednačenost i standardizacija hrvatskoga jezika, lektori se u svom radu trebaju voditi odredbama ovoga Zakona, kao i odredbama drugih zakona o uporabi hrvatskoga jezika ako one nisu protivne odredbama ovoga Zakona.

4) Kako bi se osigurala terminološka ujednačenost hrvatskoga standardnog jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini, lektori u tijelima državne vlasti i državne uprave sustavno izvješćuju Vijeće za hrvatski jezik iz članka 17. ovoga Zakona o terminološkim nedoumicama ili leksičkim prazninama u hrvatskom jeziku koje se odnose na nove pojmove iz njihova djelokruga.

5) Kako bi se osigurala usklađenost »Narodnih novina«, službenog lista Republike Hrvatske, i hrvatske inačice Službenog lista Europske unije, lektori iz stavka 4. ovoga članka izvješćuju službu u ministarstvu nadležnom za vanjske i europske poslove koja surađuje s jezičnim službama za hrvatski jezik u institucijama Europske unije te ima svog predstavnika u Vijeću za hrvatski jezik iz članka 17. ovoga Zakona.

6) Radi postizanja usuglašenih rješenja na nacionalnoj i europskoj razini služba ministarstva nadležnoga za vanjske i europske poslove iz stavka 5. ovoga članka provodi po potrebi jezične konzultacije s nadležnim službama institucija Europske unije koje se bave prevođenjem i pravnom redakturom.

Članak 11.

Javna uporaba hrvatskoga jezika

1) Javna uporaba hrvatskoga standardnog jezika svaka je usmena ili pismena jezična obavijest u prostoru namijenjenom javnosti ili širokoj publici, uključujući i obavijest elektroničkim putem.

2) Uz uporabu hrvatskoga standardnog jezika u neslužbenim prigodama moguća je i javna uporaba narječnih idioma hrvatskoga jezika radi poticanja i uvažavanja regionalnih posebnosti.

3) Hrvatski standardni jezik sredstvo je obavješćivanja javnosti i potrošača o proizvodima i uslugama na tržištu u Hrvatskoj.

4) Javne obavijesti i promidžbene poruke u govorenom, pisanom (tiskanom ili rukopisnom) ili elektroničkom obliku donose se na hrvatskom jeziku.

5) Višejezične javne obavijesti i promidžbene poruke, uključujući sadržaje prometnih i turističkih znakova, oblikuju se prvo na hrvatskom jeziku, a zatim na drugim jezicima, uključujući i lokalne nazive.

6) U medijskim sadržajima može se uz uporabu hrvatskoga standardnog jezika uporabiti i hrvatski narječni idiom, osobito kada za to ima umjetničkih razloga te u sinkronizaciji inojezičnih filmova i kazališnih predstava za sve dobne skupine.

Članak 12.

Uporaba hrvatskoga jezika u obrazovanju

1) Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada u odgoj­no-obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj izvode se na svim razinama na hrvatskome standardnom jeziku.

2) U slučajevima u kojima je polaznicima razumljivija komunikacija na dijalektu, odgojno-obrazovni djelatnici i polaznici mogu se u dijelu komunikacije služiti nekim od ostalih oblika hrvatskoga jezika, pri čemu se predmet Hrvatski jezik u cijelosti izvodi na standardnom jeziku, osim ondje gdje to zahtijeva lingvometodički predložak, književnoumjetnički ili medijski tekst te u spontanim aktivnostima.

3) Osim na hrvatskom jeziku, obrazovanje djece pripadnika nacionalnih manjina ostvaruje se i prema odredbama zakona kojim se uređuje odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

4) Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada mogu se izvoditi i na nekom od stranih jezika, sukladno propisima kojima se uređuje djelatnost odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj.

Članak 13.

Promicanje učenja hrvatskoga jezika

1) Vlada promiče učenje hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i svijetu.

2) Ministarstvo nadležno za obrazovanje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donosi kurikule namijenjene redovitom obrazovanju i programe koji se odnose na pripremnu i dopunsku nastavu za one učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik te programe koji su namijenjeni strancima i potomcima hrvatskih iseljenika u Hrvatskoj i inozemstvu.

3) Nadležne državne i javne ustanove različitim oblicima odgojno-obrazovnoga rada potpomažu učenje hrvatskoga kao inoga jezika (stranoga, nasljednoga, drugoga) i hrvatske kulture za sve one koji žele naučiti hrvatski jezik.

4) Nastavni predmet Hrvatski jezik u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju ostvaruje se tako da je u svakom razredu (svake školske godine) barem polovica njegova sadržaja izravno usmjerena na jezične teme odnosno na usmeno i pismeno izražavanje (slušanje i govorenje, čitanje i pisanje) na hrvatskome standardnom jeziku, na njegov rječnik, gramatiku i pravopis, funkcionalne stilove, povijest, narječne idiome, književnu uporabu i prevođenje.

5) Vlada vodi posebnu skrb o učenju i očuvanju hrvatskoga jezika i kulture među Hrvatima i njihovim potomcima koji žive izvan Hrvatske te o promicanju hrvatskoga standardnog jezika u svijetu poticanjem njegova poučavanja na inozemnim obrazovnim ustanovama.

Članak 14.

Poznavanje hrvatskoga jezika u postupku stjecanja državljanstva i za potrebe obavljanja profesije u Hrvatskoj

U postupku stjecanja hrvatskoga državljanstva poznavanje hrvatskoga jezika utvrđuje se posebnim zakonom o hrvatskom državljanstvu, dok je potrebna razina znanja hrvatskoga jezika za obavljanje pojedinih profesija u Hrvatskoj propisana posebnim zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija.
 
Članak 15.

Posebne odredbe o službenoj i javnoj uporabi hrvatskoga jezika

1) Hrvatski toponimi (imena mjesta i zemljopisnih lokaliteta) dio su hrvatske jezične baštine i u svojoj se pojavnosti zaštićuju na svim razinama službene i javne uporabe.

2) U javnoj uporabi nazivi kulturnih, sportskih, zabavnih i stručnih manifestacija, znanstvenih konferencija, priredaba i objekata ističu se na hrvatskom jeziku, a u slučaju prijevoda na stranom jeziku hrvatska inačica ističe se na prvome mjestu.

3) U međunarodnoj službenoj komunikaciji inojezična inačica može se rabiti na prvome mjestu.

4) Tekst na stranom jeziku koji se objavljuje u publikaciji sufinanciranoj sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske obvezno ima sažetak i na hrvatskome standardnom jeziku.

5) U višejezičnim publikacijama koje se sufinanciraju sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske na prvome mjestu donosi se tekst na hrvatskome standardnom jeziku.

6) Priručnici za hrvatski jezik i tekstni sadržaji iz hrvatske jezične baštine koji se financiraju sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske objavljuju se na mrežnim stranicama u besplatnom elektroničkom obliku koji osigurava njihovu slobodnu uporabu.

DEUXIÈME PARTIE

RÈGLES FONDAMENTALES SUR L'USAGE OFFICIEL ET PUBLIC DE LA LANGUE CROATE

Article 8

Emploi officiel de la langue croate

1)
La langue officielle en Croatie est la langue croate standard et l'écriture latine (gajica).

2) La communication écrite et orale entre les autorités de l'État, les organismes de l'administration de l'État, les collectivités locales et régionales autonomes et les personnes morales dotées de l'autorité publique, c'est-à-dire tous les organismes de droit public en Croatie, doit être effectuée dans la langue croate standard.

3) Par dérogation au paragraphe 2 du présent article, des idiomes locaux peuvent être employés dans des situations spécifiques.

4) Les actes normatifs, les documents administratifs et autres documents officiels ne peuvent être adoptés dans d'autres langues que s'ils ont une version juridiquement valable dans la langue croate standard.

Article 9

Emploi de la langue standard croate dans la coopération internationale

1)
Lorsqu'ils interviennent dans un environnement international, dans des situations officielles et protocolaires dans lesquelles une traduction écrite et orale est fournie, les organismes juridiques publics de Croatie et leurs représentants utilisent, en règle générale, la langue croate standard.

2) Dans la communication internationale et lors de l’information du public international, une langue étrangère est employée si nécessaire.

Article 10

«Lecteurs» et services de relecture

1)
Les organismes visés à l'article 8, paragraphe 2 de la présente loi sont tenus d'assurer la rédaction linguistique des actes normatifs, des actes de planification stratégique, des publications officielles et de leurs annexes, ainsi que des rapports et autres documents relevant de leur compétence dans la langue croate standard.

2) Les tâches visées au paragraphe 1 du présent article sont assurées par les organismes du gouvernement et de l'administration de l'État en employant des «lecteurs», et d'autres organismes de droit public peuvent également assurer les tâches susmentionnées en faisant appel à un service de relecture externe.

3) Afin d'assurer l'uniformité terminologique et la normalisation de la langue croate dans l'usage officiel, les «lecteurs» doivent être guidés dans leur travail par les dispositions de la présente loi, ainsi que par les dispositions d'autres lois sur l'emploi de la langue croate, si elles ne sont pas en conflit avec les dispositions de la présente loi.

4) Afin d'assurer l'uniformité terminologique de la langue standard croate dans les documents officiels aux niveaux national et européen, les correcteurs d'épreuves des organismes du gouvernement et de l'administration d'État doivent systématiquement signaler au Conseil de la langue croate visé à l'article 17 de la présente loi les incertitudes terminologiques ou les lacunes lexicales de la langue croate concernant les nouveaux termes relevant de leur champ d'application.

5) Afin d'assurer la cohérence du « Journal officiel », du journal officiel de la République de Croatie et de la version croate du Journal officiel de l'Union européenne, les «lecteurs» visés au paragraphe 4 du présent article relèvent du service du ministère chargé des affaires étrangères et européennes qui coopère avec les services linguistiques pour la langue croate dans les institutions de l'Union européenne et qui a son représentant au Conseil pour la langue croate visé à l'article 17 de la présente loi.

6) Afin de parvenir à des solutions harmonisées aux niveaux national et européen, le service du ministère chargé des affaires étrangères et européennes visé au paragraphe 5 du présent article procède, si nécessaire, à des consultations linguistiques avec les services compétents des institutions de l'Union européenne chargés de la traduction et de la révision juridique.

Article 11

Usage public de la langue croate

1) L'usage public de la langue standard croate correspond à toute communication linguistique orale ou écrite dans un espace destiné au public ou à un large public, y compris la communication par voie électronique.

2) Outre l'usage de la langue croate standard dans des occasions non officielles, l'usage public d'idiomes dialectaux de la langue croate est également possible afin d'encourager et de respecter les particularités régionales.

3) La langue standard croate est un moyen d’informer le public et les consommateurs sur les produits et services présents sur le marché en Croatie.

4) Les avis publics et les messages publicitaires sous forme orale, écrite (imprimée ou manuscrite) ou électronique sont publiés en langue croate.

5) Les avis publics et les messages promotionnels multilingues, y compris le contenu des panneaux de signalisation routière et touristique, doivent être conçus d'abord en langue croate, puis dans d'autres langues, y compris les noms locaux.

6) Dans le contenu médiatique, outre l'usage de la langue croate standard, des idiomes dialectaux croates peuvent également être employés, notamment lorsqu'il existe des raisons artistiques pour cela et dans le doublage de films en langue étrangère et de pièces de théâtre pour tous les groupes d'âge.

Article 12

Usage de la langue croate dans l'éducation

1) L'enseignement et les autres formes des activités pédagogiques dans les établissements d'enseignement en Croatie sont offerts à tous les niveaux dans la langue croate standard.

2) Dans les cas où la communication en variante dialectale est plus compréhensible pour les élèves, le personnel éducatif et les élèves peuvent utiliser certaines des autres formes de la langue croate dans une partie de la communication, la matière de langue croate étant entièrement enseignée dans la langue standard, sauf lorsque cela est requis par le modèle linguistique et méthodologique, le texte littéraire ou médiatique, et dans les activités spontanées.

3) Outre la langue croate, l’éducation des enfants appartenant aux minorités nationales est également assurée, conformément aux dispositions de la loi réglementant l’éducation dans la langue et l’écriture des minorités nationales en Croatie.

4) L'enseignement et d'autres formes d'activités pédagogiques peuvent également être offerts dans une langue étrangère, conformément à la réglementation régissant l'éducation en Croatie.

Article 13

Promotion de l'apprentissage de la langue croate

1) Le gouvernement encourage l’apprentissage de la langue croate en Croatie et dans le monde entier.

2) Le ministère chargé de l'Éducation (ci-après : le Ministère) adopte des programmes destinés à l'enseignement ordinaire et des programmes relatifs à l'enseignement préparatoire et complémentaire pour les élèves qui ne connaissent pas ou ont une connaissance insuffisante de la langue croate, ainsi que des programmes destinés aux étrangers et aux descendants d'émigrés croates en Croatie et à l'étranger.

3) Les institutions nationales et publiques compétentes doivent, par diverses formes d'activités pédagogiques, soutenir l'apprentissage du croate comme langue étrangère (étrangère, maternelle, seconde) et la culture croate pour tous ceux qui souhaitent apprendre la langue croate.

4) La matière de langue croate dans l'enseignement primaire et secondaire est mise en œuvre de telle manière que dans chaque année scolaire, au moins la moitié de son contenu soit directement axée sur des sujets linguistiques, c'est-à-dire l'expression orale et écrite (écouter et parler, lire et écrire) dans la langue croate standard, son vocabulaire, sa grammaire et son orthographe, ses styles fonctionnels, son histoire, ses idiomes dialectaux, son usage littéraire et sa traduction.

5) Le gouvernement veille particulièrement à l'apprentissage et à la préservation de la langue et de la culture croates parmi les Croates et leurs descendants vivant hors de Croatie, ainsi qu'à la promotion de la langue standard croate dans le monde en encourageant son enseignement dans les établissements d'enseignement étrangers.

Article 14

Connaissance de la langue croate dans le cadre du processus d'acquisition de la nationalité et aux fins de l'exercice d'une profession en Croatie

Dans le processus d'acquisition de la nationalité croate, la connaissance de la langue croate est déterminée par une loi spéciale sur la nationalité croate, tandis que le niveau requis de connaissance de la langue croate pour exercer certaines professions en Croatie est prescrit par une loi spéciale sur les professions réglementées et la reconnaissance des qualifications professionnelles étrangères.

Article 15

Dispositions spéciales sur l'usage officiel et public de la langue croate

1) Les toponymes croates (noms de lieux et de lieux géographiques) font partie du patrimoine linguistique croate et sont protégés dans leur apparence à tous les niveaux d'utilisation officielle et publique.

2) Dans l'usage public, les noms des événements culturels, sportifs, des divertissement et des ordres professionnels, des conférences scientifiques, des spectacles et des installations doivent être mis en évidence en langue croate, et dans le cas d'une traduction dans une langue étrangère, la version croate doit être mise en évidence en premier.


3) Dans les communications officielles internationales, la version en langue étrangère peut être employée en premier lieu.

4) Un texte en langue étrangère publié dans une publication cofinancée par le budget de l'État de la République de Croatie doit également comporter un résumé en langue croate standard.

5) Dans les publications multilingues cofinancées par le budget de l'État de la République de Croatie, le texte en langue croate standard est mis en avant en premier lieu.

6) Les manuels de langue croate et le contenu textuel du patrimoine linguistique croate financés par le budget de l'État de la République de Croatie sont publiés sur des sites Web sous forme électronique gratuite qui garantit leur utilisation gratuite.

DIO TREĆI  

SUSTAVNA I STRUČNA SKRB O HRVATSKOM JEZIKU

Članak 16.

Nacionalni plan hrvatske jezične politike

1) Radi zaštite, osiguranja slobode uporabe i poticanja razvoja hrvatskoga jezika Vlada donosi Nacionalni plan hrvatske jezične politike (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) s popisom prioritetnih ciljeva i mjera.

2) Nacionalni plan obuhvaća pitanja javne i službene uporabe hrvatskoga jezika koja su definirana ovim Zakonom te odredbama drugih zakona o uporabi hrvatskoga jezika s raščlambom postojećega stanja i razradom posebice sljedećih točaka:

a) društvena uloga i pravni položaj hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i u međunarodnom okružju

b) promicanje uporabe hrvatskoga jezika u službenoj i javnoj uporabi

c) unaprjeđenje jezičnih tehnologija za hrvatski jezik uporabom elektroničke (digitalne) leksikografije, računalnih korpusa hrvatskoga jezika i slobodnoga pristupa digitaliziranim tiskovinama na hrvatskom jeziku te drugih javnih mrežnih jezičnih servisa, uključujući i autonomne i poluautonomne programe za strojno prevođenje

d) razvoj nazivlja na hrvatskome standardnom jeziku u okviru normiranja i jezičnoga planiranja

e) promicanje i unaprjeđenje učenja hrvatskoga jezika među strancima i potomcima hrvatskih iseljenika u Hrvatskoj i inozemstvu.

Članak 17.

Vijeće za hrvatski jezik

1) Vijeće za hrvatski jezik (u daljnjem tekstu: Vijeće) savjetodavno je tijelo koje osniva Vlada i čiji je rad usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskoga jezika.

2) Sjedište Vijeća je u ministarstvu nadležnom za kulturu, koje za Vijeće obavlja administrativne, tehničke i pravne poslove.

3) Vijeće čini predsjednik i četrnaest članova, stručnjaka za hrvatski jezik, koje imenuje Vlada na prijedlog ministara nadležnih za obrazovanje, znanost i kulturu.

4) Kandidate za članove Vijeća, uključujući i predsjednika, predlažu sljedeće ustanove i strukovna udruženja te tijelo državne uprave koje surađuje s jezičnim službama za hrvatski jezik u institucijama Europske unije:

‒ Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
‒ Matica hrvatska
‒ Institut za hrvatski jezik
‒ Leksikografski zavod Miroslav Krleža
‒ Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
‒ javna sveučilišta u Hrvatskoj (Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Splitu te Sveučilište Jurja Dobrile u Puli)
‒ Hrvatsko filološko društvo
‒ Društvo hrvatskih književnih prevodilaca
‒ Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditelja
‒ ministarstvo nadležno za vanjske i europske poslove.

5) Ustanove i strukovna udruženja iz stavka 4. ovoga članka mogu predložiti više kandidata za članove Vijeća.

6) Među kandidatima koje predlaže Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Institut za hrvatski jezik, Leksikografski zavod Miroslav Krleža te Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u Vijeće se imenuje pet članova, i to po jedan predstavnik svake od navedenih ustanova.

7) Među kandidatima koje predlažu javna sveučilišta u Hrvatskoj u Vijeće se imenuje šest članova, i to po jedan predstavnik svakoga sveučilišta.

8) Među kandidatima koje predlažu Hrvatsko filološko društvo, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditelja u Vijeće se imenuju tri člana, i to po jedan predstavnik svakog udruženja.

9) Iz službe ministarstva nadležnoga za vanjske i europske poslove koja surađuje s jezičnim službama za hrvatski jezik u institucijama Europske unije u Vijeće se imenuje jedan član.

10) Uz predsjednika Vijeće ima i potpredsjednika kojega članovi Vijeća biraju na konstituirajućoj sjednici natpolovičnom većinom glasova svih članova.

11) Mandat članova Vijeća traje četiri godine te se ista osoba može još jedanput ponovno imenovati.

12) Način rada Vijeća pobliže se uređuje poslovnikom o njegovu radu, na koji Ministarstvo prethodno daje suglasnost.

13) Ministarstvo najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata pokreće postupak izbora novih članova Vijeća.

Članak 18.

Djelokrug Vijeća

Djelokrug Vijeća, kao savjetodavnoga tijela Vlade, obuhvaća:

a) skrb o hrvatskom jeziku

b) promicanje kulture hrvatskoga jezika u službenoj i javnoj uporabi

c) pitanja zaštite bogatstva hrvatskoga jezika, raznolikosti narječnih idioma te njihove specifične funkcionalne uporabe

d) predlaganje donošenja mjera za zaštitu, osiguranje slobode uporabe i poticanje razvoja hrvatskoga jezika

e) sudjelovanje u izradi Nacionalnoga plana iz članka 16. ovoga Zakona

f) praćenje provedbe ovoga Zakona.

TROISIÈME PARTIE

PROTECTIONS SYSTÉMATIQUES ET PROFESSIONNELLES DE LA LANGUE CROATE

Article 16

Plan national de la politique linguistique croate

1) Afin de protéger, d'assurer la liberté d'usage et d'encourager le développement de la langue croate, le Gouvernement adopte le Plan national de LA politique linguistique croate (ci-après : le Plan national) avec une liste d'objectifs et de mesures prioritaires.

2) Le Plan national couvre les questions d'usage public et officiel de la langue croate définies par la présente loi et les dispositions d'autres lois sur l'usage de la langue croate, avec une analyse de la situation actuelle et une élaboration en particulier des points suivants :

a) le rôle social et la position juridique de la langue croate en Croatie et dans l'environnement international

b) la promotion de l'usage de la langue croate dans les emplois officiels et publics

c) l'amélioration des technologies linguistiques pour la langue croate par l'usage de la lexicographie électronique (numérique), des corpus informatiques de la langue croate et l'accès gratuit aux documents imprimés numérisés en langue croate et à d'autres services linguistiques publics en ligne, y compris les programmes autonomes et semi-autonomes de traduction automatique

d) le développement de la terminologie dans la langue standard croate dans le cadre de la normalisation et de la planification linguistique

e) la promotion et l'amélioration dans l’apprentissage de la langue croate parmi les étrangers et les descendants d’émigrés croates en Croatie et à l’étranger.

Article 17

Conseil de la langue croate

1)
Le Conseil de la langue croate (ci-après : le Conseil) est un organisme consultatif créé par le Gouvernement et dont le travail est axé sur la protection, la défense et le développement de la langue croate.

2) Le siège du Conseil est situé au ministère chargé de la Culture, qui exerce pour le Conseil des tâches administratives, techniques et juridiques.

3) Le Conseil est composé d'un président et de 14 membres, experts en langue croate, nommés par le Gouvernement sur proposition des ministres chargés de l'Éducation, des Sciences et de la Culture.

4) Les candidats aux postes de membres du Conseil, y compris le Président, sont proposés par les institutions et associations professionnelles suivantes et par l'organisme d'administration publique qui coopère avec les services linguistiques pour la langue croate dans les institutions de l'Union européenne:

‒ l'Académie croate des sciences et des arts
‒ la Matica Hrvatska
‒ l'Institut de la langue croate
– l'Institut lexicographique Miroslav Krleža
‒ la Bibliothèque nationale et universitaire de Zagreb
‒ les universités publiques en Croatie (Université de Zagreb, Université de Zadar, Université de Rijeka, Université Josip Juraj Strossmayer à Osijek, Université de Split et Université Juraj Dobrila à Pula)
‒ la Société philologique croate
‒ la Société des traducteurs littéraires croates
‒ l'Association croate des interprètes de conférence
‒ le ministère chargé des Affaires étrangères et européennes.

5) Les institutions et associations professionnelles visées au paragraphe 4 du présent article peuvent proposer plusieurs candidats aux postes de membres du Conseil.

6) Cinq membres sont nommés au Conseil parmi les candidats proposés par l'Académie croate des sciences et des arts, la Matica Hrvatska, l'Institut de la langue croate, l'Institut lexicographique Miroslav Krleža et la Bibliothèque nationale et universitaire de Zagreb, un représentant de chacune des institutions susmentionnées.

7) Six membres sont nommés au Conseil parmi les candidats proposés par les universités publiques de Croatie, un représentant de chaque université.

8) Trois membres sont nommés au Conseil parmi les candidats proposés par la Société philologique croate, la Société des traducteurs littéraires croates et la Société croate des traducteurs de conférence, un représentant de chaque association.

9) Un membre est nommé au Conseil parmi les membres du service du ministère chargé des affaires étrangères et européennes qui coopère avec les services linguistiques pour la langue croate dans les institutions de l'Union européenne.

10) Outre le président, le Conseil comprend également un vice-président, qui est élu par les membres du Conseil lors de la session constitutive à la majorité des voix de tous les membres.

11) Le mandat des membres du Conseil est de quatre ans et la même personne peut être reconduite une fois.

12) Le mode de fonctionnement du Conseil est régi plus en détail par le règlement intérieur de son travail, auquel le Ministère donne son approbation préalable.

13) Le Ministère lance la procédure d'élection des nouveaux membres du Conseil au plus tard six mois avant l'expiration du mandat.

Article 18

Champ d'action du Conseil

Le champ d’action du Conseil, en tant qu’organisme consultatif auprès du gouvernement, comprend les activités suivantes:

a) la protection de la langue croate;

b) la promotion de la culture de la langue croate dans l'usage officiel et public;

c) les questions de protection de la richesse de la langue croate, de la diversité des idiomes dialectaux et de leur usage fonctionnel spécifique;

d) les propositions de mesures visant à protéger, à garantir la liberté d'usage et à encourager le développement de la langue croate;

e) la participation à l'élaboration du Plan national visé à l'article 16 de la présente loi;

f) le suivi de l’application de la présente loi.

 

DIO ČETVRTI  
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Rokovi za osnivanje Vijeća i donošenje Nacionalnoga plana

1)
Vlada će Vijeće iz članka 17. ovoga Zakona osnovati u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu.

2) Vlada će Nacionalni plan iz članka 16. ovoga Zakona donijeti u roku od dvije godine od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

QUATRIÈME PARTIE

DISPOSITIONS TRANSITOIRES ET FINALES

Article 19

Délais pour la création du Conseil et l'adoption du Plan national

1)
Le Gouvernement crée le Conseil visé à l'article 17 de la présente loi dans un délai de six mois à compter de la date de son entrée en vigueur.

2) Le Gouvernement adopte le Plan national visé à l'article 16 de la présente loi dans un délai de deux ans à compter de la date de son entrée en vigueur.

Entrée en vigueur

Article 20


La présente loi entre en vigueur le huitième jour suivant la date de sa publication au Journal officiel.


 
Page précédente

  

République de Croatie

 

Accueil: aménagement linguistique dans le monde